petak, 25.04.2008.
ljubomora...
odavno nisam pisala... ne sto nisam znala o cemu bi, vec zato sto vam ne mogu ostavljati komentare, a preglupa sam da si to slozim sama... pa eto, dosla sam ipak danas olaksati dusu...
problem je u meni. u svemu i zbog svega problem je u meni... nisam za kcer, nisam za majku, nisam za zenu, za curu... cak vec mislim da nisam sposobna imati ni prijateljicu...
ne mogu sada objasnjavati, ionako se placem cijeli dan samo zato sto sam uopce dosla do te spoznaje... najgore je kaj vise ne pusim, pa sam tako izgubila i jedinu sansu da se malo smirim...
uglavnom, luda sam... valjda sam ljubomorna na frendice koje su slobodne, imaju zivot i vremena za sve, ljubomorna sam i na svoju djecu jer je cijeli zivot pred njima i mogu imati sve ono sto ja vise ne mogu. mogu stvoriti nesto, a ja vise ne mogu nista. ljubomorna sam sto moj bivsi muz ima curu i on je ZAISTA sretan u toj vezi, ljubomorna sam jer moj decko nema obaveza i moze raditi sta hoce, a ja ga gusim sama sobom... dok ga ne otjeram... ljubomorna sam jer moja sogorica i moj brat imaju relativno dobar brak, sto si cure mojih godina mogu priustiti sve ono sto ne mogu ja... ljubomorna sam na sve ljude koji imaju aute, a moj se pokvario i nemam novaca za popravak... ljuta sam sto disem, i svakim sam trenom sve starija... nista nisam imala od mladosti, ni ne sjecam se sto sam radila izmedju 13e i 19e godine...
priznajem pred svima da sam ljubomorna na sve na sto covjek moze biti ljubomoran... i to je bolest koju treba lijeciti... i zelim se izlijeciti..... mrzim sama sebe....
- 20:31 -
srijeda, 26.09.2007.
boze...
nekaj se dogadja s ovim, nemrem ostavljati komentare, nemrem nis... ovaj blog me izludjuje...
- 13:01 -
srijeda, 19.09.2007.
- 16:20 -
srijeda, 25.07.2007.
nakon dugo, dugo vremena...
ovo razdoblje bilo je jako tesko. problemi u ljubavi, problemi na poslu, problemi doma...
tata sve cesce zeli vidjati djecu (neznam zasto, ali to me izludjuje), onaj moj romeo iz posta dolje i dalje zove (i to me izludjuje, jer ga tako nikako ne mogu zaboraviti), na poslu se vecina okomila na mene (imamo novu seficu koja se skompala sa gadurom s kojom se ne podnosim)....
nije mi bas sjajno, i onda nemam zivaca sjesti za komp i napisati vam nesto. vecina vas me vec sigurno zaboravila, i ne zamjeram vam. ja sam ta koja je napustila vas
dakle, prije nesto vise od mjesec dana upoznala sam predivnog decka. tocno je onakav kakvog bi sve htjele. brine se za mene, mazi me, nosi me ko kap vode na dlanu... nisam vjerovala da postoji sansa da se takav zaljubi u mene, ali eto, je...
divno nam je, mozemo i pricati o svemu, oko svega se mozemo dogovoriti. jedino ga muci sta me ovaj jos zove. znam da cete sad misliti da sam glupa, ali bez obzira sto i mene zivciraju njegovi pozivi i poruke, toliko su mi i dragi. on zove mene jer je shvatio da me voli. znate li vi koliko sam to cekala? ok, kasno je, ali zelim da se osjeca bar mrvu onako lose kako sam se osjecala ja. to nije osveta, to nije mrznja, to je samo zelja da se nauci pameti. ljudi, ja sam jos uvijek sigurna da je on bio ljubav mog zivota. ne moj bivsi muz, ne ovaj divan decko koji je sada usao u moj zivot, vec ovo malo zlo koje me godinu i pol ubijao u pojam.
nadam se da cu uskoro saznati da je ljubav mog zivota bas ovaj sadasnji i da sam se cijelo vrijeme varala za (khm,khm) romea
saljem vam pusu, i nadam se da mi nece opet trebati ovako dugo da se javim...
- 08:55 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 13.03.2007.
zbogom ljubavi...
jucer je umrla jedna ljubav,
vrijedna Romea i Julie,
obrisana,ali sa tragovima,
bez mogucnosti zaborava....
i sav trud
nije se isplatio,
svaka suza nije bila vazna,
moje su snage bile uzalud...
umrla je zauvijek,
ljubav na mojim rukama,
i pod njegovim nogama...
ne boli me danas,
sto je vise nema,
boli me pomisao
da svijet nije ni na tren zastao....
- 08:44 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
srijeda, 21.02.2007.
tu sam... koliko-toliko
evo jos jedne isprike na brdo...
dakle... ponekad mi dođe da napisem post, ali onda mi bude zao sto nemam vremena posjetiti vas, pa rađe nista ni ne pisem. ne zelim vas zapostaviti, a sve vodi tome...
volim vas sve, ne ljutite se...
- 18:18 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 16.01.2007.
evo na brzinu...
primih vec drugu stafeticu, a ja nikako da napisem nesto...
pa evo pet stvari o meni:
1.nikad nisam bila, i necu nazalost biti, zadovoljna sama sobom...
2.najvise od svega volim svoju djecicu, i one mene vole takvu kakva jesam, zato znam da je to jedino sto mi nitko nemoze uzeti.
3.mrzim svoj posao, iako sam davno mislila kako je to super posao, i zato sam zavrsila trgovacku skolu...
4.ljubav mi se svodi na hrpu suza, odkad znam za mogucnost njeznosti između dva razlicita spola. od pocetka do danas, svaka je ljubav zavrsila bolno.
5.i s obzirom da sam jako otvorena osoba, vise manje sve vec znate o meni...
sad vas pozdravljam, a poslije posla cu navesti imena blogera kojima sam predala stafeticu...
pusa!!!!!!!!!!!!
19.01.2007.
evo da navedem imena blogera kojima sam predala stafetu:
sljokica
magicna noc
pegica
bedasta curica
ustvari nemam pojma jesu li dobili stafetu vec, ali koliko sam vidla, vecina ih je dobila, a ja svoju duznost moram obaviti....
pa, tko od vas nema, neka pise... pusa svima...
- 13:35 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
petak, 05.01.2007.
pardonček...
samo da vam svima zahvalim na cestitkama, da vas sve pozdravim i pozelim sve najbolje u novoj godini.
zao mi je, ali istina je da mi se vise neda pisati...
svi ste mi dragi, i navratim ja i citam vas, ali puno rijeđe...
tako je, kako je...
nisam sretna vec danima, pa ne mogu ni pisati...
pusa, voli vas vila bez krila...
- 17:42 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
subota, 02.12.2006.
mrzim sjecanja...
mrzim sjecanja, silno me guse,
velik je prezir u meni zbog njih,
zbog sjecanja tuzna sam svakog dana,
i beskrajno placem u tisini zbog njih...
mrzim sjecanja, i lijepa i ruzna,
mrzim samu pomisao na to,
mrzim slike koje se vrte u glavi,
opcenito ne volim sjecanje svo...
mrzim se sjetiti svoga djetinjstva,
jer bilo je lijepo, a vise ga nema,
mrzim se sjetiti kisnog jutra,
i kako se tata na posao sprema...
mrzim se sjetiti skolskih dana,
jer sad znam kako je bilo lako,
sjesti u klupu i nemati probleme,
a djecak kraj mene je zbog cetvorke plak'o.
mrzim se sjetiti prvih koraka,
bilo koje od moje djecice,
jer zbog ljubavi tadasnje,
suze su mi tekle kao rijecice...
mrzim se sjetiti i njihovih suza,
kada sam rekla da vise ne zivimo sa njim,
koliko sam i ja tuzna tad bila,
i umirala od ljubavi za covjekom tim...
i to je proslo, al sjecanje stoji,
kako se moja kcer jos mraka boji,
kako se boji da cu i ja otici,
al ja tu ljubav ne mogu zaobici...
i sjecam se prvog poljubca,
i prve suze radi slomljenog srca,
prvog smijeha i drzanja za ruke,
cak su u sjecanju ostale i prve moje zaruke...
i sad kad se sjetim moje sadasnje ljubavi,
i tuge i boli koje mi je dao,
mrzim sjecanje jer vraca samo na lijepo,
i na prvi poljubac koji mi je on dao.
vraca na prvo drhtanje u njegovim rukama,
na topli dah na mome vratu,
na slatke rijeci koje mi je govorio,
optocene u suhom zlatu...
mrzim sjecanja....
jer to je sve sto imam u sebi,
od danas sam sva mrzovoljna,
i oprostite,al vise pisala nebi.....
- 09:10 -
Komentari (40) - Isprintaj - #
petak, 01.12.2006.
poludjet cu!!!!
svaki puta kad nađem vremena da zavirim na vase blogove, ne mogu ostaviti komentar.
uzasno me to zivcira, ispada kao da sam vas zaboravila...
vasi postovi su zanimljivi, volim vas sve citati, ali ocito mi nije suđeno da vam pisem komentare.
znajte da sam tu, da vas pratim i citam, ali ovi pokusaji komentiranja me ubijaju...
sve vas volim!!!
pusa......
- 23:01 -
srijeda, 15.11.2006.
sve je super i sve je za 5!!!
toliko je lijepo da me strah i pisati o tome...
svaki dan smo skupa, on, moja djeca i ja....
kao san koji sam oduvijek sanjala.
klinci skacu po njemu, on se igra s njima, a ja sa strane gledam sa osmjehom na licu.
oci su mi ponovno pune ljubavi, ni traga suzama koje su nedavno bile konstantno u njima, na mom licu, na mom jastuku...
sve sto je sada tamo njegov je miris, poljubci i toplina njegovog tijela....
bio je ljubomoran na moj posao, na decke koji su dolazili tamo, na mog kolegu, na direktora, na sve...
sada je tek shvatio da moje oci vide samo njega, da moje usne ljube samo njegove i da moje ruke zele dodirivati samo njegovo tijelo....
samo njega zelim, samo je on ono sto moze ostvariti sve moje snove.
samo on moze usreciti moju djecu i mene...
danas nam je 10 mjeseci...
znam, svima zvuci malo za toliko ljubavi, ali ja sam u tih 10 mjeseci s njim skoro svaki dan, skoro cijelo ljeto je proveo kod mene, kao da smo zivjeli skupa. legli smo i budili se u zagrljaju, zajedno kupovali i kuhali, doslovno iskusali zajednicki zivot...
i dalje zeli zivjeti sa nama, zeli da zauvijek budemo skupa, ono malo vremena sto smo proveli odvojeno shvatio je da ne moze bez nas, i da mora poduzeti sve da sprijeci svaku glupost koja nas moze razdvojiti.
VOLIM GA, ZNAM DA ON VOLI MENE, I ZNAM DA CE TAKO ZAUVIJEK BITI!!!
- 19:56 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.11.2006.
khmkhm....
dakle...
kratka obavijest!!!
za sada je sve u redu, pomirili smo se.
sorry kaj sam vas uspanicila, i sebe sam, vjerujte...
javio mi se,i sad je kao prije.
sva sam vam izgubljena u vremenu, pa ako se nekom ne javim ili slicno, oprostite....
saljem veliku pusu....
- 22:44 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.11.2006.
PREKINULA SAM S DECKOM
I to je sve od mene. kad skupim snage i volje, mozda vam se opet javim....
sve vas volim!
- 17:10 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
utorak, 31.10.2006.
mali odmor...
ako se to tako moze nazvati...
danas imam slobodan dan
naravno da imam hrpu posla doma, moram peglati, pospremati, i jos masu toga, ali doma sam.
danas i sutra...
pa zar to nije divno???
dragi i ja smo sad puno bolje, njega je malo pustila ljubomora i sad je sve super.
usvojio je malog pesonju iz sinteraja, i sad je zaokupljen s njim, pa vise nisu zanimljivi tipovi koji dolaze meni u ducan.
jedna tuzna vijest je da je moja K. slomila ruku u berbi kestenja.
to je bilo jos u subotu, ali sam ja radila cijeli taj dan, a oni su bili na vixi, tako da sam je vodila tek u nedjelju na hitnu.
ali K. je super. nista nju ne boli, sve je okej. stvarno je strasna, ja bi umirala od bolova....
na poslu...hmhmhmhmhm...
ne znam kaj da za to pisem. nekak mi je tamo sva ta atmosfera hladna, nitko ne radi s osjecajima. mozda je to zato kaj je tek pocetak, ne znam...
za vikend mi je bilo preeeeeeeeekrasno!!!
mislim nakon mog cijelodnevnog rada...
moj dragi je dosao kod mene, i sexali smo se cijeeeeeeelu noc
jao, koliko sam to cekala...
onda smo to sve ponovili i u nedjelju prije rucka, da nam papica bolje sjedne
i tako...malo sam zadovoljnija sa svime, a kako ce dalje biti, vidjet cemo....
- 09:16 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 18.10.2006.
sto sam sve saznala u dva tjedna???!!!
saznala sam da mogu raditi vise od 16 h dnevno.
da je moje tijelo otporno izdrzati 5 dana u istoj odjeci (uz izmjenu iskljucivo donjeg rublja),
da postoje ljudi koji su ispod sefa, a gori od sefa.
da 10 zena od po 50 kg po glavi, mogu bez problema prenjeti 500 kartona puna robe u roku od pola sata.
saznala sam da se do mog novog posla putuje sat i petnaest minuta autom,
da je problem ako zakasnis pet minuta zbog nedostatka parkirnih mjesta,
da je tesko biti dobar sa radnim kolegama....
uspjesno sam polozila i saznanje da u jednoj pauzi od pola sata mozes kupiti sendvic, pojesti ga, popiti kavu i popusiti cigaretu.
saznala sam da ako s pauze zakasnis minutu, svi te gledaju ubojitim pogledom.
ubrzo sam saznala i da je moja veza krhka i tanka,
da je mogucnost za prekid ogromna....
da je velik problem za vezu ako radis 16 h da bi zaradio novac....
ipak, saznala sam da je moja ljubav toliko velika, da su me rijeci "gotovo je" potpuno shrvale...
da sam u stanju zaista MOLITI za primirje i oprost sto radim toliko....
svakako sam saznala da ljudi nedjeljom kupuju isto kao i svaki drugi dan,
da im je problem sto ducan radi svaki dan samo do 21 h (jer bi oni mozda dosli kupovati u ponoc),
da im u subotu navecer hitno treba obicna pamucna majica,
da ce rađe nedjeljom prizalogajiti sendvic s muzem, nego rucati u toplom domu s ostatkom obitelji.
saznala sam da je jebeno dobro za zenu voziti cabrio,
da je automatski ljepsa svim onim uspaljenim poslovnjacima na semaforu, i trkacima koji bi se ganjali sa zenom.
najteze mi je palo sto sam shvatila da moja djeca mogu bez mene.
da nakon dva dana zaboravljaju pitati kad ce doci mama,
da prestaju iscekivanja pred vratima,
da prestaju milijuni poljubaca
nakon teskog i napornog dana....
/" target="_blank">
- 15:53 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
